Na staklu se najčešće mogu javiti tri vrste kondenzacije:
- Površinska kondenzacija na unutrašnjoj strani nastaje ako je relativna vlažnost u prostoriji velika i/ili ako je temperatura na unutrašnjoj strani stakla niska, pri uobičajenim uslovima u prostoriji (grijana zgrada bez konkretnog izvora vlage) – ova vrsta kondenzacije vrlo rijetko nastaje kada postoji dvostruko staklo sa vrhunskim karakteristikama i sa toplotnim distancerom.
- Površinska kondenzacija na spoljašnjoj strani može ponekad da nastane u zoru na dvostrukom staklu vrhunskih karakteristika, ali samo nakon vedrih, mirnih noći, pod sljedećim uslovima – s obzirom na toplotnu izolaciju visokog učinka dvostrukog ili trostrukog stakla, spoljašnje okno se hladi do tačke kada se na spoljašnjoj strani formira kondenzacija. Ovo je privremena pojava i dokazuje izolacijsku efikasnost stakla.
- Kondenzacija unutar dvostruke staklene jedinice – djelotvornost sredstva za sušenje i vodootporne barijere određuju životni vijek stakala. Ako sredstvo za sušenje prestane da bude djelotvorno ili ukoliko dihtung više ne osigurava hermetičnost, kondenzacija će se stvoriti unutar staklene jedinice i ona se mora zamijeniti.
Pored temperature, vlažnost zraka u radnoj ili dnevnoj sobi predstavlja jedan od najvažnijih elemenata koji utječu na atmosferu koja je pogodna za život i rad. Ukoliko je sadržaj vlage u prostoriji nizak, respiratorni trakt se suši i to izaziva stres. Visoki sadržaj vlage je takođe nepogodan. Idealne granične vrijednosti vlažnosti su između 30 i 65 % relativne vlažnosti.
Tekst preuzet iz časopisa: Prozori & vrata
Autor: Dr Dragan Škobalj